Sindrom plivajućeg šteneta je rijetka razvojna anomalija koju u leglu najčešće ima samo jedno štene.

Ime Sindrom plivajućeg šteneta dolazi od izgleda oboljelog štenca koji se ne može ustati nego "vesla" nožicama. Muskulatura štenca s tim sindromom nije dovoljno jaka, noge leže kraj tijela i  štene se  ne može postaviti na noge, ustati niti se kretati. .Smatra se da je sindrom genetski izazvan, ali nepravilna ishrana majke i štenadi kao i tvrda i skliska podloga na kojoj štene boravi doprinose nastanku.  Štene  ima ravna prsa i prsnu kost, ispružene noge koje vire uz bok. U početnim tjednima života novorođena štenad izgleda normalno, a simptomi nastupaju s 2 do 3 tjedna starosti pri prvim pokušajima hodanja.

SIndrom se donedavno smatrao nerješivim problemom no danas je uz fizikalnu terapiju i kvalitetnu ishranu, relativno brzo moguće postići dobre rezultate. Štenci koji dobiju adekvatnu njegu i tretman kasnije nemaju problema s lokomotornim sustavom i kretanjem. 

Simba je u našu ambulantu doveden na kontrolni RTG u dobi od 6 tjedana, s potpunom nemogućnosti postavljanja na noge. Nakon prvog slikanja i vaganja, počeli smo s kontrolom tjelesne težine, adekvatnom ishranom prilagođenom štencu velike pasmine i fizikalnom terapijom. Postavljanjem bandaža (mekanih povoja) na noge omogući smo Simbi podizanje na noge i istovremeno onemogućili ležanje na trbuhu. Fizikalna terapija uključivala je masažu grudnog koša, nogu, pasivno razgibavanje zglobova i vježbe potpomognutog kretanja. Postavljan je na mekanu, hrapavu podlogu i kroz tjedan dana počeo je samostalno hodati. Korekcijom unosa hrane i osiguravanjem hrane sa svim potrebnim nutrijentima za rast i razvoj korigirali smo prekomjernu tjelesnu težinu. 

Dva mjeseca nakon početne dijagnoze Simba nema nikakvih simptoma, razvija se normalno i omogućen mu je novi život.